Buterin je dva puta pogodio bulin, jednom donio vodstvo 10-4 i drugi put kod 11-6 spasio ruku. Ono što nije pogađao riječki boćar debeljačkih korijena, valjao je iskusni Flego, aktualni viceprvak Hrvatske u parovima. Zapravo, nije tek valjao, virski znalci i ljubitelji boćanja primijetili su kako Flego na virskim zogovima valja kao da je rođen u Torovima, ili negdje kod virskih Bašića. Da tražimo najboljeg igrača turnira, bio bi to upravo riječki valjač, a Buterin MVP finala.

„Imao sam tri različita suigrača u tri meča na turniru i nije im bilo lako sa mnom“, zeza se Flego misleći na „nesretnike“ Ivana Barišića, Mark Rumca i Buterina. „Marinići“ su dva puta igrali finale kupa i bili nadomak povijesnog uspjeha, jednom i doma, ali tek su na Viru poljubili „kantu“ i zakantali.

„Ovo nam je prvi trofej, najveći i najdraži, iz trećeg pokušaja i nakon dva frustrirajuća poraza u finalu. Sretni smo“, dodao je valjač i otišao u zagrljaj prvom kup trofeju koji od sinoć krasi vitrine u Marinićima. Tamo ga je čekao Buterin, junak finala koji nije samo izbijao kada je trebalo. Kod rezultata 6-4 za „Mariniće“, kada su Sveci još vjerovali da su u igri, tu negdje na punat-dva, Buterin je zavaljao za novi punat i trasirao put prema trijumfu. Vrhunska koncentracija za čovjeka kojemu je Hitna, nekoliko sati ranije, mjerila tlak zbog toplotnog udara tijekom četvrtfinala. Buterin je bio – ozaren.

„Osjećaj je strava! Igrala je cijela momčad, širina koju imamo bila je naša snaga. Za ovo smo se spremali dva mjeseca i sada se sve isplatilo. Počeli smo mlohavo, nesigurno, a završili sjajno“, dodao je najbolji igrač finala.

Tako je izgledalo stanje na virskom zogu u disciplini koja je odlučivala pobjednika. Svi su susreti već bili okončani i čekalo se konačno razrješenje: mladi Josip Burić silnom energijom u krugu pomeo je Barišića i Slavoncima donio početnih 2-0; izvrsni Alen Šestan izjednačio je na 2-2 trećom uzastopnom pobjedom na turniru u krugu protiv Milana Ljubičića, bilo je 22-14 za boćara „Marinića“, dok je stabilni Rumac u pojedincu zaključio priču protiv Željka Trajbera sa 13-10. Sa 4-2 za „Mariniće“ gledalo se prema parovima, a onda erupcija slavlja, pjesma i bakljada koju su u čast pobjednika priredili Virani. Darko Bašić, Igor Vučetić, Željan Soldo i Ante Nemarić, svaki na svom kutu boćališta, bakljama su pozdravili najbolje među najboljima. Iako su izgubili finale, Slavonci nisu bili tužni. Nikad nisu igrali u finalu Kupa Hrvatske, najbliže su bili u Dubrovniku kada su došli do polufinala.

„Sretni smo, naravno. Nismo se nadali ni ovom uspjehu. Odmah dajem otkaz na poslu“, kazao nam je Validžić dok je preko mobitela prenosio „raspoloženje naroda“. Nije, zapravo, moglo ispasti bolje: prvi kup otišao je u Mariniće, više nego zasluženo nakon svega viđenog, a prvim sudjelovanjem u završnoj utakmici osladila se slavonska momčad koja je svoj posao odradila još u polufinalu protiv „Primoštena“.

U polufinalu su „Marinići“ pobijedili porečku „Istru“ 7-2, dok je „Sveti Luka“ nadigrao nakon drame „Primošten“ rezultatom 5-4.

(autor teksta i fotografija: Kažimir Škrbić, izvor: Virski list)